Dragi poznanici i stranci,

Poželeo bih vam dobrodošlicu na moj blog "Stazom pobednika" gde ću objavljivati tekstove, kako koji obradim, koje spremam za knjigu istog naslova, a za koju materijal sakupljam godinama. Zbog objektivnih, ali moram priznati i subejktivnih, razloga do sada nisam ozbiljno radio na ovom projektu, iako sam ozbiljno skupljao materijal, ali eto odlučio sam se konačno otisnuti u tu novu avanturu i nadam se da će sa mnom poći i dobar deo vas koji ste navratili, što namerno, a i što slučajno, i da ćemo zajedno ići STAZOM POBEDNIKA.

S poštovanjem,
Zera Princ

Dečak i Đavo

Većini su drugi krivi za sve šta im se loše dešava u životu. Oni tu nemaju nikakvog udela.

Samo oslušnite, možda ćete i sebe čuti, kako tražite izgovor za svoje pogrešne postupke i optužujete Đavola, sudbinu, život, horoskop, pa čak i mađije, kako je popularno u našoj zemlji, a na veliku žalost lično znam da su i akademski obrazovane osobe tražile pomoć raznih vračara.

Dakle, nemojte tražiti izgovore, prebacujući krivicu za svoje pogrešne poteze na druge, nego preuzmite odgovornost, postanite svesni svojih grešaka, tako da ih ubuduće ne ponavljate. Problem nikada nećete rešiti ukoliko ne shvatite da on postoji.

Priču koja sledi ispričala mi je jedna baka pre mnogo godina. U originalu, baka mi ju je ispričala na vlaškom jeziku i želim napomenuti da na tom jeziku priča nekako ima veću težinu i čar. A, možda je to samo moj subjektivni osećaj. Međutim, u svemu tome najbitnija je poenta priče, koja je na svakom jeziku ista.

***

U davna vremena, kada su u Srbiji ograde građene od kamena i bile visoke, u jednom dvorištu igralo se jedno razmaženo i nestašno dete. Pošto su mu sve igre dosadile, dosetio se da se popne na ogradu i šeta s jednog kraja na drugi, preskačući kapiju. Odmarajući pod obližnjom jabukom vide to Đavo. Dođe on pored ograde, šeta uporedo sa dečakom, ukaza mu se i počne mu govoriti:
- Mali, siđi s ograde! Pašćeš i povredićeš se!

Dečak mu obesno odgovori:
- Neću!

Međutim, Đavo nastavi da insistira:
- Mali, siđi! Pašćeš, povredićeš se i na kraju ću ja biti kriv!

Naravno, dečak ni da čuje. I tako, obojica teraju svoju priču. Dečak se šeta po ogradi i preskače kapiju, a Đavo ga opominje da će pasti i na kraju će svi optužiti njega. U jednom trenutku dečak padne, povredi se i počne da plače. Ču to majka i odmah istrča iz kuće, dotrča do dečaka, pogleda ga i vide da je samo izgreban i da nije strašno, pa ga počne grditi:
- Koji te je đavo terao da se penješ na ogradu?!

A, na to će Đavo dečaku:
- Eto vidiš?! Zar ti nisam rekao da ću na kraju ja biti kriv?!

Нема коментара:

Постави коментар