tag:blogger.com,1999:blog-9222450468819054612024-03-08T22:06:02.814+01:00Stazom pobednikaZera Princhttp://www.blogger.com/profile/18102667755041445813noreply@blogger.comBlogger3125tag:blogger.com,1999:blog-922245046881905461.post-75316821770902133262018-09-23T15:34:00.001+02:002018-09-23T15:55:38.875+02:00Međuljudski odnosiSvi mi međusobno utičemo jedni na druge i na taj način se i gradimo; neki se razvijaju, a neki se unazađuju. Uglavnom se unazađuju oni koji žive u okvirima tuđih mišljenja, polako gubeći na taj način sebe.<br />
<br />
Naravno, treba da nam bude važno mišljenje ljudi do kojih nam je stalo i koje cenimo, ali to ne bi smeo da bude najvažniji faktor donošenja odluka. Najvažniji faktor je da li to želimo mi ili se plašimo šta će drugi reći pa onda ispunjavamo njihove želje.<br />
<br />
Kada sam bio klinac, imao sam potrebu da se svidim svima, čak i onima koje nisam cenio, već naprotiv imao baš loše mišljenje o njima. Zar vi niste? Tokom sazrevanja sam ukapirao da na prvom mestu moram da se svidim sebi, a tada ću se svideti i onima kojima treba, a drugi ili mogu da me cene ili da... ;)<br />
<br />
S obzirom da smo društvena bića, želimo da pripadamo društvu i da se uklopimo. Neki u tom uklapanju imaju svoje crvene linije preko kojih ne prelaze (što je izuzetno poželjno), dok neki čine sve samo da ih društvo prihvati.<br />
<a name='more'></a><br />
Jedna od mojih crvenih linija, otkad znam za sebe, je ta da sam znao da nikada u životu neću postati pušač. Negde u sedmom razredu, u društvu sam bio jedini nepušač. I, naravno, nađe se neki pametnjaković u tom društvu:<br />
- Hajde, Zero, povuci dim.<br />
- Ma, ne pada mi na pamet!<br />
- Hajde, nemoj da si pička...<br />
E, tu mi padne klapna, pogledam dotičnog u oči pun besa i dreknem na njega:<br />
- Ja sam pička koji prihvatam tebe takvog kretena kakav jesi, a ti nisi pička koji teraš mene da radim ono šta ne želim?! - Okrenuo sam se ka ostalima: - Vama ako ne odgovara moje društvo ja i ne moram da se družim sa vama!<br />
Odlučan počnem da se udaljavam od njih. Perifernim vidom posmatram šta se dešava. Svi se u tom trenutku okrenuše ka onom kretenu i neki mu sugerišu da krene za mnom. Krenuo je za mnom, sustigao me i stavio ruku na rame:<br />
- Hej, šta ti je? Samo sam se zezao.<br />
Vratio sam se i sve se nastavilo normalno.<br />
Zato mi je uvek bilo bljak kada čujem izgovor da je nekog društvo nešto nateralo.<br />
<br />
Ljudi postupaju prema vama onako kako im vi dozvolite. Naravno, prilikom prvog susreta postupaće onako kako su navikli da postupaju prema svima, ali ako vama taj njihov odnos ne odgovara, a to im stavite do znanja moraće se menjati. Ovo me podseti na jednu priču iz srednje škole...<br />
<br />
Imali smo jednog lika koji je imao nadimak Manijak. Terorisao je sve, a bio je jedan broj dupelizaca koji su mu se ulizivali, pa su bili povlašćeni. Jednog dana, kada nisam bio prisutan u školi, pa sam samo čuo priče, jedan od tlačenih je odlučio da uzvrati udarac... Video sam ga sutradan: plavo oko, raskrvarena usna, modrice po licu... Iako nije premlatio Manijaka, već je dobio batine, Manijak je promenio odnos prema njemu i cenio ga je.<br />
<br />
Ukoliko želite da vas cene, prvo vi morate ceniti sebe. Bez samopoštovanja nema ni poštovanja od drugih.<br />
<br />
Kada ste u društvu, ne morate prihvatati sve teme i odgovarati na sva pitanja.<br />
<br />
Ja, recimo, nikada ne učestvujem u razgovoru o kvazi-nauci: horoskopu. Desilo se prilikom pauze na snimanju jednog filma da sam u društvu bio jedini muškarac, a sa mnom 10-ak žena. Započele one temu o horoskopu i sad jedna prednjači, jer se ona kao razume u to, a ostale je slušaju, pa komentarišu, pa potvrđuju svojim iskustvima, pa... I na kraju, naravno, pitaju i mene koji sam znak. Stavim im do znanja da me tema ne zanima i ne želim da učestvujem. One odmah prokomentarisale što sam takav, pa šta me košta da im samo kažem znak i krenule sa nagađanjem mog znaka. Vama kažem u poverenju, nijedna nije pogodila znak. Njima nisam ni odgovorio. Ni jedna nije zbog toga bila ljuta na mene, nego su sve prihvatile moj stav. I danas je moj nastup isti, kao i stav. Većina zna to i uopšte ne pokreće tu temu sa mnom.Zera Princhttp://www.blogger.com/profile/18102667755041445813noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-922245046881905461.post-27875393295533459272015-06-24T22:44:00.002+02:002017-12-21T21:58:48.423+01:00Najdragoceniji poklonDa li znate koji je najdragoceniji poklon koji možete dati nekome, a većina ga, na žalost, ne ceni? Ne, niste u pravu, ukoliko je vaš odgovor bio materijalne prirode, poput novca, stvari koje su mu potrebne u kući i tome slično. Najdragoceniji poklon koji možete dati nekome je vaše vreme. Da, da, vaše vreme. Možda vam to deluje pomalo smešno, pored svega šta se može nabrojiti, ali ako malo razmislite videćete da nije baš tako naivno.<br />
<br />
Od trenutka kada skapiramo sistem vrednosti u društvu kome pripadamo, jedna rečenica nas prati bilo gde da se nalazimo na planeti, a da je tamo doprla tzv. civilizacija: "Vreme je novac!" Ta rečenica je samo delimično tačna. Vreme je život! Novac ako izgubimo, tokom celog našeg života postoji mogućnost da ga nadoknadimo. Međutim, naš život ide ruku pod ruku sa vremenom i trenutke koje smo proživeli ni na koji način ne možemo vratiti, a ni nadoknaditi.<br />
<a name='more'></a><br />
Da li se sećate svojih dragih koji nisu više sa vama? Za čime najviše žalite kada su oni u pitanju? Za vremenom koje niste proveli sa njima. Zato birajte sa kime ćete provesti svoje vreme, jer poklanjajući nekome svoje vreme, vi u stvari toj osobi poklanjate ono najvrednije šta imate, deo svog života. Ukoliko osoba ne ume da ceni taj vaš poklon, ona ne zaslužuje ni bilo koji drugi. Okrenite se onima koji cene vaše vreme, odnosno vaš život, koji im poklanjate. Kvalitetno provedeno vreme je u stvari kvalitetan život.Zera Princhttp://www.blogger.com/profile/18102667755041445813noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-922245046881905461.post-59070501263008557082015-06-14T00:34:00.000+02:002017-12-21T22:01:13.582+01:00Dečak i ĐavoVećini su drugi krivi za sve šta im se loše dešava u životu. Oni tu nemaju nikakvog udela.<br />
<br />
Samo oslušnite, možda ćete i sebe čuti, kako tražite izgovor za svoje pogrešne postupke i optužujete Đavola, sudbinu, život, horoskop, pa čak i mađije, kako je popularno u našoj zemlji, a na veliku žalost lično znam da su i akademski obrazovane osobe tražile pomoć raznih vračara.<br />
<br />
Dakle, nemojte tražiti izgovore, prebacujući krivicu za svoje pogrešne poteze na druge, nego preuzmite odgovornost, postanite svesni svojih grešaka, tako da ih ubuduće ne ponavljate. Problem nikada nećete rešiti ukoliko ne shvatite da on postoji.<br />
<br />
Priču koja sledi ispričala mi je jedna baka pre mnogo godina. U originalu, baka mi ju je ispričala na vlaškom jeziku i želim napomenuti da na tom jeziku priča nekako ima veću težinu i čar. A, možda je to samo moj subjektivni osećaj. Međutim, u svemu tome najbitnija je poenta priče, koja je na svakom jeziku ista.<br />
<a name='more'></a><br />
***<br />
<br />
U davna vremena, kada su u Srbiji ograde građene od kamena i bile visoke, u jednom dvorištu igralo se jedno razmaženo i nestašno dete. Pošto su mu sve igre dosadile, dosetio se da se popne na ogradu i šeta s jednog kraja na drugi, preskačući kapiju. Odmarajući pod obližnjom jabukom vide to Đavo. Dođe on pored ograde, šeta uporedo sa dečakom, ukaza mu se i počne mu govoriti:<br />
- Mali, siđi s ograde! Pašćeš i povredićeš se!<br />
<br />
Dečak mu obesno odgovori:<br />
- Neću!<br />
<br />
Međutim, Đavo nastavi da insistira:<br />
- Mali, siđi! Pašćeš, povredićeš se i na kraju ću ja biti kriv!<br />
<br />
Naravno, dečak ni da čuje. I tako, obojica teraju svoju priču. Dečak se šeta po ogradi i preskače kapiju, a Đavo ga opominje da će pasti i na kraju će svi optužiti njega. U jednom trenutku dečak padne, povredi se i počne da plače. Ču to majka i odmah istrča iz kuće, dotrča do dečaka, pogleda ga i vide da je samo izgreban i da nije strašno, pa ga počne grditi:<br />
- Koji te je đavo terao da se penješ na ogradu?!<br />
<br />
A, na to će Đavo dečaku:<br />
- Eto vidiš?! Zar ti nisam rekao da ću na kraju ja biti kriv?!Zera Princhttp://www.blogger.com/profile/18102667755041445813noreply@blogger.com0